U svojoj najnovijoj zbirci kratkih priča, Tamara Bakran vodi djecu u svoj bajkoviti svijet koji potiče razigranu dječju maštu, a na kraju priče vraća se u stvarnost. U toj mješavini sna i jave, likova iz bajke i situacija iz stvarnog života skrivaju se stvarni problemi, koji kroz priču olakšavaju djetetu da ih osvijesti.
U nekim pričama ove zbirke pronaći ćete bajkovite teme poput odnosa dobra i zla, važnosti prijateljstva i povjerenja te istinske sreće, a druge će vam ponuditi dozu realnosti kroz suvremene probleme kao što su rastava roditelja, otuđenost i strah od neprihvaćanja, pa i one gotovo zanemarive koji nam se u trenutku čine i više nego važni, poput ostavljanja bicikla točno pred vratima, onemogućavajući prolaz.
Ovih 15 toplih priča prate sjajne ilustracije mlade dizajnerice Ane Vujasić, koje uistinu čine ovu knjigu štivom koje ćete teško ispustiti iz ruku.
Zbirku priča “Rosica i Fazan i druge priče” možete naručiti u našoj web-knjižari po promotivno sniženoj cijeni od 108,00 kn.
Saša Krnic: Književnost za djecu ne uzima se ozbiljno, a trebala bi
Direktorica izdavačke kuće Ibis grafika, Saša Krnic u razgovoru koji je prvotno objavljen (u skraćenom izdanju) u prilogu BestBook tjednika Express, a u cijelosti ga prenosi portal Moderna vremena, govori o nastanku Ibis grafike, početnim očekivanima i kriterijima za objavljivanje knjiga. Posebno objašnjava u kakvom se položaju nalaze mali izdavači, kao i poteškoćama s kojima se iznova susreću.
Prenosimo dio razgovora sa Sašom Krnic. Intervjuu u cijelosti pročitajte ovdje.
Počnimo s “povijesnim” pitanjima. Tko, kada, kako i zbog čega… ukratko: kako je nastalo izdavačko-grafičko poduzeće Ibis grafika?
Saša Krnic: Početkom devedesetih suprug je nabavio računalo Atari na kojemu je složio sanskrtsku gramatiku koju je sam preveo. A budući da tada nisu bili dostupni razni fontovi, sam je napravio i slova za sanskrtski dio knjige. Tada još nije bilo Ibis grafike, gramatiku je izdao jedan drugi nakladnik. Prošlo je nekoliko godina sitnih poslova prije nego smo zajedno osnovali poduzeće.
Kakva su bila tadašnja očekivanja, jesu li se ona danas ostvarila?
Nismo imali neka posebna očekivanja. Htjeli smo objavljivati vrijedne knjige. To se u potpunosti ostvarilo. Počeli smo sa stučnim knjigama koje su se nama sviđale i za koje smo mislili da nedostaju. Ali prva knjiga koja je stvarno bila hit, iz 1995. bila je “Eci, peci, pec” – pjevanka s kasetom! Iza te knjižice stajao je velik i kvalitetan posao autorice. U to vrijeme to bila jedina takva knjižica za djecu. Tada smo si već postavili standarde i nastojimo ih se držati cijelo vrijeme.
Dojam je da se Ibis grafiku više prepoznaje kao izdavača slikovnica i knjiga za djecu i mlade, dok onaj dio produkcije namijenjen odrasloj publici, mahom izdanja s područja društvenih i humanističkih znanosti, kao da je malo ostao u sjeni. Varam li se?
Premda gotovo polovica svih naših izdanja otpada na knjige namijenjene odraslima, knjige za djecu, naročito slikovnice, imaju veću i vidljiviju publiku. Kada se radi o znanstvenim knjigama, nekako se podrazumijeva da su to, ili bi trebale biti, kvalitetne knjige i da se radi o ozbiljnom nakladniku. Književnost za djecu oduvijek je u sjeni. Trebalo je dosta vremena da nas šira publika prepozna kao izdavača kvalitetnih slikovnica. A sada se čude da objavljujemo i nešto drugo!
Posljednjih godina postoje razne kampanje za poticanje čitanja, nacionalna strategija za poticanje čitanja, primjećuje se razlika. Mladi roditelji sve više žele svojoj djeci čitati kvalitetne slikovnice. Prošle godine smo krenuli i s knjigama za mlade – zaključili smo da našim malim čitateljima nemamo što ponuditi kada prerastu slikovnice. Prvo djelo koje sam ikada prijavila na natječaj dobilo je nagradu Grigor Vitez! (knjiga “Sve o Evi” Nene Lončar, op. N.B.)
Kojim se sve kriterijima vodite kada odlučujete koje ćete knjige objaviti? Kako npr. balansirate između ponude domaćih autora i prijevodnih djela?
Glavni kriterij pri odabiru slikovnica je kvalitetan tekst. Mora biti i zabavan i imati ilustracije koje mu odgovaraju! I prijevod mora biti kvalitetan i u duhu hrvatskog jezika. Većina Ibisovih prevedenih slikovnica postala je dio korpusa hrvatske literature za djecu. Djeci je važno ponuditi kvalitetnu literaturu, njima je svejedno tko je autor. Pri izboru naše buduće knjige pokušavam se staviti u kožu djeteta koje će čitati tu knjigu – djeteta koje voli čitati. Ipak, ako je knjiga previše umjetnička, teško će je uzeti u ruke.
U posljednje vrijeme objavljujemo nešto više domaćih slikovnica. I tu je tekst najvažniji. Isti kriteriji vrijede i pri odabiru knjiga za odrasle. Izvorno djelo mora biti kvalitetno, ako je prijevod, to se ne smije primijetiti. Nastojimo objavljivati djela koja nisu “već viđena”.
Ibis grafika članica je Zajednice nakladnika i knjižara, u sklopu nje i Grupacije nakladnika dječje knjige. Kako gledate na položaj nakladništva specijaliziranog za knjige za djecu i mlade?
Već sam rekla, književnost za djecu ne uzima se ozbiljno, a trebala bi. Djeca koja čitaju postaju budući pravi čitači. Mislim da treba sustavno riješiti pitanje promocije nakladnika. Ministarstvo kulture, koje se najviše brine za nas, brine se za cjelokupnu kulturu. Nakladništvo je samo jedna točka u nizu, iako mi nakladnici smatramo da bi trebala biti najvažnija. Vjerujem da bi neka institucija ili agencija, kako god je nazvali, specijalizirana za knjigu, pa tako i za dječju knjigu, mogla više pažnje posvetiti nakladnicima. Uz odgovarajuća financijska sredstva, mogla bi organizirati distribucijski centar, osnovati ili pomoći pri osnivanju specijaliziranih knjižara, pratiti produkciju i objavljivati godišnji katalog s djelima, autorima i ilustratorima i promovirati ih u svijetu – to bi sigurno unaprijedilo naše nakladništvo.
