Pričozemsku je nedavno posjetila Roberta Balestrucci Fancellu, autorica hvaljenog talijanskog romana za djecu Annie, vjetar je nosi. Svojom pričom o hrabroj i neustrašivoj Annie, Roberta je u Pričozemsku privukla mnoštvo djece. Tom prilikom smo razgovarale s autoricom, a u nastavku pročitajte što nam je otkrila o svom stvaralaštvu, inspiraciji i važnosti književnosti za djecu.
Što vas je inspiriralo da pišete o Annie Londonderry i njezinom izvanrednom putovanju oko svijeta?
Kad sam odlučila pisati priču o Annie, upravo sam se vratila s putovanja sa svojom sestrom. Uzbuđenje i adrenalin koje donosi putovanje bili su mi vjetar u leđa da se upustim u pisanje. Sve je krenulo kad sam kupila knjigu Moja biciklistička tura oko svijeta. Na koricama – elegantna žena s biciklom. Umjesto romana, pronašla sam Annie. Njezina hrabrost i znatiželja osvojile su me i natjerale da njezinu priču prenesem drugima.
Priča o Annie je priča o hrabrosti i ustrajnosti. Koju poruku želite da mladi čitatelji ponesu iz njezine avanture?
Nadam se da će djeca, nakon čitanja ove knjige, prepoznati koliko je važno imati povjerenja u druge, graditi prijateljstva i biti znatiželjan. Ne želim samo da požele putovati svijetom, već da se usude živjeti svoje svakodnevne živote s istom dozom hrabrosti i otvorenosti kao Annie.
Kao netko tko promovira dječju književnost i kulturu čitanja, kako vidite ulogu povijesnih biografija poput ove u dječjem obrazovanju?
Ove priče pokreću maštu. One djeci pokazuju da su ljudi prije njih donosili teške odluke koje su promijenile svijet. Uče ih da ništa nije samo po sebi razumljivo. Nakon ovakvih knjiga, raste broj pitanja koja si djeca postavljaju, a njihovi snovi postaju veći i hrabriji. Vjerujem da ovakva djela pomažu u svakom koraku njihova osobnog, ali i čitateljskog rasta.
Živite i radite na Sardiniji, mjestu bogatom tradicijom. Je li vaše okruženje utjecalo na vaš način pisanja i odabira likova?
Da, svakako. Još kao dijete osjećala sam se kao “putnica u suprotnom smjeru”. Susreti s ljudima izvan otoka širili su moj pogled na svijet. Upravo ti susreti potaknuli su me da postanem autorica – most između svjetova. Uvijek sam željela djeci pokazati da granice postoje samo ako ih mi postavimo. To me i danas pokreće u potrazi za istinitim pričama i ljudima koji su se borili za slobodu mišljenja.
Koji vas je detalj o Annie najviše iznenadio ili dirnuo dok ste istraživali?
Njezina hrabrost da napusti sve – muža, djecu, dom – kako bi pronašla sebe. To mi je bilo i ostalo duboko dirljivo. I danas, iako je prošlo više od stotinu godina, mnoge žene i dalje odustaju od sebe zbog tuđeg mišljenja. Annie je odlučila ponovno uzeti svoj identitet u svoje ruke – ne kao supruga ili majka, već kao znatiželjna, slobodna žena. To je nešto što sam morala ispričati.
Annie je rekla: “Ja sam novinarka i nova žena.” Vidite li dio njezina duha i u sebi?
Malo, da, ali ne toliko za mene, ali tome se djeca nadaju svaki put nakon naših susreta. Ne zato što imam istinu u džepu, ili prave odgovore, već zato što volim misliti da postoji zajednički rast svaki put kada se moje riječi i moj pogled sretnu s djecom i mladima s kojima imam sreću raditi svaki dan. Zaista se nadam da ću imati pozitivnog utjecaja na njihov rast i formiranje kritičkog promišljanja. Znam da je to velika ambicija, ali to je moj san.
Nekako sam uspjela ispuniti svoj san iz djetinjstva, nadajmo se da ću i ovaj, uz pomoć priča!
