Jedna od najpoznatijih i najnagrađivanijih autorica za djecu, Julia Donaldson u razgovoru za Hrvatsko čitateljsko društvo, otkrila je mnogo toga zanimljivog o sebi, knjigama, knjižnicama i detalje suradnje s Axelom Schefflerom.
Prošlo je dvadeset godina od objavljivanja prvog izdanja slikovnice Grubzon koji je otada postao britanski brand, a ime Julije Donaldson sinonim za uspjeh na području suvremene dječje književnosti.
Krešimir Krnic i Ibis grafika zaslužni su što su Grubzon, ali i ostale knjige Julije Donaldson, stigle u Hrvatsku i stekle veliku popularnost. Stoga smo organizirali proslavu Grubzonovog 20. rođendana na najvećem knjižnom sajmu u Hrvatskoj – Interliberu.
Ove godine na Sajmu dječje knjige u Bologni, organizirana je proslava 20. rođendana Grubzona na kojoj su Julija Donaldson i njezin suprug Malcom na gitari, uprizorili Grubzona i Mjesta ima na metli svima sa svojim bliskim suradnicima. Veza između čitanja i glume jedna je od formula za poticanje čitanja po kojima je Julija Donaldson poznata javnosti.
“Mislim da je za neku djecu uprizorenje priče put do zanimanja za knjigu“, kaže Julia.
Na pitanje koliko je teško pisati u rimu, Donaldson objašnjava da je imala dosta prilika vježbati slaganje rima jer je prije pisanja za djecu, pisala tekstove pjesama.
“Dakle, ne, meni to nije teško – ili točnije, ja uživam u tom izazovu! Ne mislim da je rima nužna kako bi se djecu zainteresiralo, ali se pomoću dobre rime knjige lakše pamte pa se djeca i sama mogu upustiti u pričanje priča ili ponekad čak izrecitirati napamet cijelu knjigu.“
Suradnju s Axelom Schefflerom započela je 1993. godine na knjizi Skučena kuća (Squash and Squeeze; prijevod Krešimir Krnic, Ibis grafika). Otada su prijatelji, te se često viđaju na sajmovima, a zajedno glume i pjevaju.
“Još uvijek dosta toga radimo i odvojeno: Axel obično ništa ne zna o onome što pišem sve dok mu izdavač ne pošalje tekst. Onda ga ja, manje-više pustim da napravi ilustracije po svom. Ilustracije igraju ogromnu ulogu u dječjim slikovnicama. Dok roditelj čita i fokusira se na tekst, dijete će pažljivo pregledavati slike. Mislim da su slikovnice sjajne za razvoj dječje moći zapažanja. Radim s mnogim ilustratorima, no moje je partnerstvo s Axelom najdugotrajnije. Ilustrirao je do sada više od 20 mojih priča. Kao što sam rekla, Axel ne zna o čemu pišem dok mu preko urednika ne pošaljem tekst. Onda grizem nokte dok ne doznam želi li uopće ilustrirati moju priču. Obično, hvala Bogu, zaista želi. Nastojim mu, dok radi ilustracije, ne disati za vratom. Važno je ilustratoru dati što više umjetničke slobode. Uvijek me oduševe posebno pametni detalji koje Axel uključi u rad. U priči koja se događa pod vodom, nacrtao je jednu Grubzon-ribu, iako se to u tekstu ne spominje.“
Svojedobno je imala turneju po knjižnicama Ujedinjenog Kraljevstva. Na pitanje o ulozi knjižnica i knjižničara u promicanju pismenosti te povezivanju autora i publike, Donaldson je odgovorila:
“Mislim da je Philip Pullman bio taj koji je rekao kako su knjižnice Zavod za javno zdravstvo naših umova i ja se s tim slažem. One su mjesto gdje djeca mogu otkrivati svoje najdraže autore te postati cijeloživotni čitatelji. Knjižnice nude ogroman izbor knjiga koje se mogu besplatno posuditi. Toga nigdje nema. Zatvaraju se mnoge knjižare pa su knjižnice često jedina mjesta, osim škola, gdje djeca mogu naći knjige u tiskanom obliku. Kažu da djeca mogu do digitalnih primjeraka knjiga doći na Internetu i to je dobro, no ja baš ne vidim da mnogo djece Internet koristi za pretraživanje dostupnosti e-knjiga. U knjižnici im je ipak puno lakše, jer su okruženi knjigama koje mogu uzeti u ruke i detaljno ih pregledati.”
Iako ima veliki broj obožavatelja među mlađom populacijom i roditeljima, malo je poznato da Julia Donaldson piše i romane za djecu. Primjerice, njezin Dnevnik dinosaura koji, kada ga djeca otkriju, izaziva jako pozitivne reakcije.
Lakoća i energija koju dijeli sa svojom publikom, ono je što posebno fascinira one koji prate Juliju Donaldson u njezinom radu. Postoji li možda neka čarobna formula koja ju pokreće i daje supersnagu?
“Mislim da je tajna u mješavini moje osobnosti te mog iskustva. Ali, ja ne moram mnogo vremena provoditi u toj komunikaciji. Ne znam bih li mogla to stalno raditi, kao što to rade učitelji – oni su ljudi kojima se divim.“
Razgovor s Julijom Donaldson koji je vodila Davorka Semenić Premec za Hrvatsko čitateljsko društvo u cijelosti pročitajte ovdje.
